Higijena ruku

С Википедије, слободне енциклопедије
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Higijena ruku
Pranje ruku vodom i sapunom
СинонимиPranje ruku

Higijena ruku jedna je od najvažnijih i najusešnijih mera prevencije u prenošenju zagađenim rukama brojnih infekcija poput: upale pluća, meningitisa, žutice, crevnih bolesti, dečje paralize, respiratornih infekcija, gripe, šarlaha, gnojne angine, difterije, kao i infekcija uha, oka, usta i kože. Od posebnog je značaja u kontroli bolničkih infekcija jer korektna procedura pranja ruku sprčava širenje jatrogenih bolesti.

Istorijat i značaj

Rast mikroorganizama na zasejanoj podlozi materijala uzetog sa ruku: pre pranja (A), posle pranja sapunom (B) i nakon dezinfekcije alkoholom (C)

Koža čoveka ima svoju stalnu saprofitnu floru i smatra se da oko 1.000 klica živi na 1 cm² kože. Prema tome, na kožise nalazi veliki broj mikroorganizama koji mogu biti uzročnici infekcije. Oni imaju veliku ulogu u zaštiti od od patogenih mikroorganizama, koji izazivaju zarazne bolesti.

Ali takođe, čovek svakodnevno dolazimo u kontakt i sa patogenim mikroorganizmima koji kad prodru u naš organizam mogu dovesti do pojave bolesti. Ruke se kontaminiraju mnoštvom mikroorganizama iz okoline. Na primer zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus) živi na koži i u nosu oko 30 % ljudi, kao bezazlena bakterija. To stanje nazivamo kolonizacijom. Međutim, sojevi MRSA (meticilin rezistentni Staphylococcus aureus) vodeći su uzročnici bolničkih infekcija, uključujući upalu pluća, komplikovane infekcije kože i mekih tkiva.

Mikroorganizmi se nalaze na svim predmetima i bićima sa kojima možemo biti u kontaktu. Na koži ruku se neki mikroorganizme povremeno nakupljaju, nisu stalno prisutni i nazivamo ih prolazna mikroflora.

Potencijalni uzročnici bolesti mogu se putem kontaminiranih ruku uneti u organizam kroz usta, nos, sluzokožu oka, oštećene kože (ulazna vrata mogu biti i najmanje ogrebotine). Takođe, prljavim rukama se moze kontaminirati i hrana i na taj način se njenim unosom organizam zaraziti patogenim mikroorganizmima ( alimentarne toksiinfekcije).

Značaj higijene ruku u medicini

Ako se uzme u obzir činjenica da su do pre nešto više od sto godina hirurzi vršili operacije, ne samo bez anestezije, već i sa minimalnim pripremama, pranjem i čišćenjem isnstrumenata i ruku, onda sa u svetlosti sadašnjih saznanja, svima postaje jasno zašto su bolesnici teška srca pristajali na operativne zahvate, niti su i sami lekari te zahvte preporučivali.

Luj Paster i u manjoj meri Koh i Bergman otkrili su da su mikroorganizmi prouzrokovači infekcije. Polazeći od ovog saznanja Jozef Lister je njihovu pojavu i širenje u rani doveo u vezu sa visokim postoperativnim mortalitetom posle amputacije udova. Nakon što je započeo tretiranje amputacijom nastalih operativnih rana karbolnom kiselinom (fenolom), pranje ruku u 5% karbolnoj kiselini, i prskanje operativnog polja istom, Lister je postigao neverovatno veliko snižavanja incidence sepse.[1]

To je samo bio uvod u revolucionarna otkrića u modernoj antisepsi, i početak primene sterilizacije instrumenata, hirurškog pranja ruku, upotrebe hirurških rukavica i pripreme pacijenata i hirurga i pratećeg tima za hirurške procedure. Tako su zahvaljujućim ovim otkričima u drugoj polovini 19. veka stvoreni uslovi za uveđenje antiseptićkog i aseptičkog rada u hirurgiji.

Kada treba prati ruke?

Ruke treba uvek prati uvek kad su vidno zaprljane, ali ih je neophodno (obavezno) oprati u sledećim slučajevimai:

Aktivnosti pre i nakon kojih treba prati ruke
Pre sledećih aktivnosti Posle sledećih aktivnosti
  • Jela (obroka) / pripreme hrane,
  • Dojenja i/ili hranjenja deteta,
  • Aktivnosti koje se obavljaju sa detetom, posebno novorodjenčetom
  • Dodirivanja usta, nosa, ili očiju,
  • Kontakta sa bolesnom osobom
  • Pre svake operativne dijagnostičke i terapeutske procedure
  • Pre svih proizvodnih i drugih aktivnosti vezanih sa manipulaciju hranom.
  • Jela ili pripreme hrane,
  • Upotrebe toaleta
  • Menjanja pelena,
  • Brisanja nosa, kašljanja, kijanja
  • Dodirivanja predmeta kontaminiranih telesnim izlučevinama ili krvlju,
  • Kontakta s bolesnom osobom,
  • Kontakta sa životinjom
  • Nekih aktivnosti kao što su iznošenje smeća, čišćenje i sl,
  • Povratka u kuću nakon šetnje, igranja, kupovine i sl
  • Nakon svih radnih aktivnosti, posebno onih vezenaih za dezinfekciju, dezinsekciju i dratizaciju
  • Nakon kontakta sa radioktvnim materijalom
  • Nakon bavljenja sportom

Pre sledećih aktivnosti

Jela (obroka) / pripreme hrane, Dojenja / hranjenja deteta, Aktivnosti koje obavljate s detetom, posebno novorodjenče, Dodirivanja usta, nosa, ili očiju, Kontakta s bolesnom osobom. Posle sledečih aktivnosti

Jela / pripreme hrane, Upotrebe toaleta, Menjanja pelena, Brisanja nosa, kašljanja, kijanja, Dodirivanja predmeta kontaminiranih telesnim izlučevinama ili krvlju, Kontakta s bolesnom osobom, Kontakta sa životinjom, Nekih aktivnosti kao što su iznošenje smeća, čišćenje i sl, Povratka u kuću nakon šetnje, igranja, kupovine i sl,

Tehnika pranja ruku

  • Skinuti nakit i sat s ruku, jer se ispod nakita skuplja veći broj mikroorganizama.
  • Izbjegavajuži neprirodne položaje tela, pre početka pranja ruku treba stati ispred umivaonika tako da je dostupna slavina i tekući sapun (koji se u zatvorenom sistemu ne kontaminira).
  • Pustiti toplu vodu od dlanovaa prema prstima ruke. Pri tome koristiti toplu vodu koja lakše otapa prljavštinu otapanjem masnoće, i mlaz vode koji treba da vrši ispiranje od čišće strane prema nečistoj.
  • Za pranje ruku koristiti neutralni sapun. jer normalni aciditet kože sprečava rast mikroorganizama.
  • Prati ruke pokretima rotacije, svaki prst posebno, između prstiju, predeo dlana i nadlaktice, svake ruke jednako dugo (od 30 sek.do 3 min. ) kako bi se redukovao veći broj mikroorganizama prisutan na tim mjestima. Pri tome treba imati u vidu da je važnije mehaničko pranje nego vrsta sapuna.
  • Zavisno od prljavštine ispirati sapunicu u smeru od dlanova prema prstima. Nečistoća će se isprati od čišćeg dela ruke prema nečistijem.
  • Nakon pranja ruke osušiti papirnatim ubrusom ili sušenjem ruku koje je važno, ako se ne sme zagaditi brisanjem prljavim peškirom (peškir je prljav odmah nakon brisanja ruku). Kod sušenja ruku suvim vazduhom položaj fena ne sme biti visoko jer podignute ruke omogućuju strujanje vazduha od dela ruku koji je bio nečist.

Vidi još

Izvori

  1. ^ Dennis G. and Maki MD. Lister Revisited: Surgical Antisepsis and Asepsis. N England J Med 1976;294:1286-7.

Spoljašnje veze